Hoće li Karamarko biti nasljednik Nikole Mandića?
I radost i žalost dolaze iznenada dok bolest tiho ali sigurno osvaja a nevolja je utoliko veća ako se kasno prepozna!
Tako to počinje, mic po mic tiho iz potaja. Nekad se malo upre nekad popusti ali sistematski ide u zacrtanom pravcu.
Narodu je potrebno vrijeme prilagođavanja ali ne odviše dugo da ne počne usporedba jer to znači da se narod budi, da mozak počinje raditi i da se organizam priprema na otpor. Tajming između zatupljivanja i buđenja vrlo je bitan i utoliko važniji u odnosu na veličinu mase.
Doduše tu su ogromne oscilacije u vremenu od pojedinca do pojedinca pa ako se i ne pogodi onaj pravi tajming neće se puno izgubiti.
No svakako je bitan pa se za državni udar, što je neprocjenjivo veliki događaj u životu jedne države, angažiraju stručnjaci na tom polju a naročito psihijatri za mase jer veliki pothvat ne prepušta se stihiji. To ne dolazi u obzir jer u samom početku osuđen je na propast.
Nadalje tu su privatne ili paradržavne tajne službe za prisluškivanje koje kod nas postoje još od uspostave nove države. Sjetimo se kako je nestala čitava aparatura iz tajnih službi i nikad nije pronađena. No i da nije toga u današnjem brzom življenju i eksploziji tehnike pogotovo u digitalnom svijetu, nije problem nabaviti sve što je potrebno za takvu rabotu.
Pristaše takvog čina mafijaški su povezani i tu se strogo pazi koga se učlanjuje na tajnim sastancima, skrovitim mjestima i u određenom vremenu.
Pristaše su u početku glasni, mašu barjacima s grbom čije 'kockice' počinju bijelim poljem pod izgovorom da je to starohrvatski barjak. Pozdravlja se 'za dom - spremni' također namjeravajući uvjeriti sugovornika/e da je to starohrvatski pozdrav. 'Za dom' jest stari hrvatski pozdrav ali bez onog 'spremni' no i takav ukaljan je u drugom svjetskom ratu i obilježen.
Na kuću se meće spomenuti barjak kad se postavlja krov ili se piruje a obvezno se nosi crnina te sluša Tomson.
Prisjetimo se! Od samog početka stvaranja hrvatske države '91g uz predsjednika Tuđmana koji je zagovarao pomirbu i ujedinjenje linija, ajmo ih tako nazvati, bio je prisutan Gojko Šušak.
Prvo pitanje koje mi se nametnulo, kako je do tada nepoznat u Hrvatskoj, neobrazovan čovjek dospio na drugo čelno mjesto države?
Čovjek koji je u ratu, ako ćemo iskreno, imao para-vojsku odnosno drugu liniju zapovijedanja.
Prošle su godine ali pomirba i ujedinjenje svih Hrvata nije zaživjelo. Naprotiv, zahvaljujući konstantnom podgrijavanju strasti, pukotine su dublje nego ikad.
Danas od 'Šatoraša' možemo čuti, najnovije, da je potrebno zajedništvo dok na šatoru stoje neki drugi natpisi (ili su stajali) a javno se poziva na 'čistu Hrvatsku' koje je kasnije Anica Kovač nastojala pojasniti no bilo bi bolje da je šutjela. Prijeti se legalno izabranoj vlasti a Klem poručuje: 'ako žele rat imat će ga'? Stalno se daju vladi ultimatumi a Glogoški mlati kao
'lažni car Šćepan Mali'.
Sad su, gore spomenuti, s barjacima i uzvicima malo tiši a i pritajio se 'stožer za obranu hrvatskog Vukovara', jedino okreću leđa vlastima.
Dakle zajedništvo je ako si s nama, određenim biskupima i svećenicima i osuđenim ratnim zločincima a ako nisi onda si jugosloven, srbin, četnik…
Sudeći po onoj staroj mudrosti, nakon zatišja dolazi 'ono' a potpomognuti Predsjednicom i njenim 'čuvenim' izjavama od kojih je posljednja: 'zašto bih platila porez državi', a njezin stranački kolega podupire s: 'porezima se ionako financira samo luksuz vladajućih', očekujem zlo.
Kako trudovi kod rodilje pripremaju organizam na završni čin, tako nešto slično događa se i u našoj, Lijepoj Našoj.
I ne znam koju bih mudrost odabrao, od Toma Akvinskog: 'bojim se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu', ili Andrićevu: 'U zemlji mržnje najviše mrze onoga ko ne umije da mrzi'.
|
