A di je Vaso?
I dok sam zanesen slušao i gledao moralne vertikale, tu snagu čovječnosti i magnetizma koji me uvlačio poput usisivača, moja duša je lebdjela iznad Ćavoglava nošena snagom riječi Božjeg izaslanika. Biskupa koji u svakoj prilici a posebno na ovakvim svečanostima širi neizmjerno čistu ljubav među Hrvatima. Ljubav koju mogu osjetiti samo pravi vjernici koji su spremni i toljagom braniti svoju vjeru od napasnika i crvenih vragova što su posijani diljem hrvatske zemlje poput maka.
Ko je taj koji se mogao oduprijeti emocijama kad je na binu stupio Dario Kordić, namjestio oćale i glasom uskrslog uznika poručio naciji da je 'ovo jedini pravi put kojim Hrvatska treba hoditi'.
Da, jedino se može krenuti pravim putem nakon robije koju je odgulio ni kriv ni dužan na pravdi Boga i naroda svoga.
Poput uskrslog Krista on želi povesti hrvatski narod u blagostanje i cvijećem posutom svakodnevicom. Jedino pravednici koji su osuđeni za izmišljena djela koja im se stavljaju na teret, kao što su ratni zločin, ratno profiterstvo i pljačka mogu iznjedriti žrtvu-pravednika koji je u stanju čista obraza stati pred narod i povesti ga uz blagoslov Božjeg izaslanika.
U tom transu, zaslijepljen ljubavlju koja kuli iz svake pore prisutnih domoljuba, moj me vremeplov vratio u Knin samo nekoliko sati ranije gdje su održani svečani govori.
Za govornicom je stupila predsjednica RH Colinda G. Kitarović i nadahnutim govorom izmamila osmjehe i salve oduševljenja na licima prisutnih. Već na Sinjskoj Alki predsjednica je samo svojom pojavom zasjenila sve prisutne pa tako i alkare te još ne znam tko je slavodobitnik?
A iza mase sa zviždaljkama u ustima i grlenim glasovima urlali su Josipović, Milanović, Leko i ostali.
Nakon cijenjene dame stupio je za govornicu veliki Karamarko te napravio facu kao da je zagrizao još toplo, pokriveno papirom. Sigurnost koja zrači iz njegovog nastupa ljudima je izmamila aplauz.
Josipović, Milanović, Leko i ostali opet su zviždali i urlali da se glas dotičnog jedva čuo ali masa je znala što im poručuje.
Iz svojevrsnog transa prenuo me povik 'za dom' pa sam se vratio u stvarnost i dok sam slušao pjesme sa izljevima ljubavi spram Hrvatske pokušao sam lamentirati.
Ako narod prihvaća samo ljude koji su robijali i koji su stekli oreol uznika i rado ih bira za svoje vođe, zašto se dotični brane od optužbi i teške novce bacaju na obranu?
Ako mi je lamentiranje na pravom putu za očekivati je neviđenu gužvu pred DORH-om sa molbama da ih se procesuira.
Dojmovi s proslava ne mogu tek tako nestati iz glave pa se još tjednima podgrijava ushićenje i to drži čovjeka u visinama lebdeći poput oblaka. S tim ushitom ušao sam u Konzum-a i nakon što sam vidio ono što mi se ne dopada ugurao sam zviždaljku među zube i krenuo puhat. Onda sam izvadio zviždaljku i nastavio urlati UA, UA, UA….
Masa je bila oduševljena ali odmah su pritrčali neki u crnoj odori s pljucama na boku i pitali me zašto urlam. Rekao sam da nisu prave i da mi se ne sviđaju i da je to moj protest.
- Ko nije pravi i ko ti se ne sviđa?- pitali su i zavrtali mi ruke na leđima.
Uglavnom ovo sam izdiktirao sestri koja je imala razumijevanja jar su meni obukli neki tip košulje bez botuna da mi se ruke odmaraju?
|
