<	lipanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Opis bloga

Linkovi

skrpun

srijeda, 25.06.2014.

Po-bjeda U moje vrijeme sindikati su dijelili krumpire, svinjske pole, organizirali radničke 'olimpijade', razna natjecanja, izlete i odmore u ondašnjoj Jugi, Češkoj, Mađarskoj… Crveni Križ; krv, odjeću, obuću, hranu i drugo što bi iskamčio od sirotinje a svim organizacijama uključujući i Crkvu zajedničko je bilo i ostalo da uzimaju. Nogomet je bio amaterski. Nogometaši jesu živjeli kudikamo bolje od radnika ali ni blizu ovome sra, pardon, stanju. Uglavnom to su organizacije koje ne trpe gospodara nad sobom a čim nema nikoga da ih nadzire džepovi bubre kao kruh pod kvasom. Kažu; mi se ne bavimo politikom? Pitam; što danas nije politika? Ostao mi je u sjećanju jedan događaj iz davne '76g pod pokroviteljstvom tadašnjeg sindikata. 'Republičko takmičenje metalaca' u Splitu koje se odvijalo u prostorima 'Škvera'. Naša ekipa u sastavu: vođa ing H.B. i takmičari, A.C. V.M. i P.A. metalostrugari. Smještaj nam je bio u hotelu Duilovo a svako jutro tih pet dana odlazili smo na mjestu događaja što kao takmičari što kao promatrači. Bilo je zanimljivo koliko se to može reći za natjecanje iz rada, zamislite da postoji natjecanje iz politike, sindikata, mnogobrojnih nevladinih udruga i inih virtualnih zanimanja. Zadnji dan su uz bogatiju večeru podijeljene i nagrade. Velika sala je imala ulaz iz prostora hotela sa malim podestom i spustom od tri skaline. Odatle je bio odličan pregled nad cijelom salom. Nas četvoro dopao je stol tik do ulaza pa kad je najavljena visoka delegacija svi su kao po zapovijedi okrenuli glave ka ulazu. Na vratima se pojavio tada republički predsjednik sindikata M.B. sa pratnjom. Zastali su, mahnuli uz smiješak koji nije silazio sa čvalja ni kad je M.B. bacio komentar tiho da čuju samo njegovi iz pratnje ali jbg. I mi smo čuli jer smo bili preblizu a oni nas nisu ni primijetili. Sudeći po onoj izreci 'ispod svjetionika je najlošije svijetlo' nisu nas ni mogli uočiti pa se komentar sasvim razgovijetno čuo. - Ovako nešto mogu organizirati samo metalni mozgovi! Mirno su se spustili i nastavili prema govornici odnosno mjestu sa kojega će objaviti pobjednika iz svakog zanimanja. Ostali su ostali bez ono PO. Nikad to neću zaboraviti a eto ispliva uvijek kad je 'pravica' na meniju. Sadašnji sindikati koji su sagradili 'dvorac' u Zagrebu da članstvo pojma nema, dovoljni su sami sebi. Radnici, blago sitnog zuba samo ti keširaj članarinu. Crveni Križ koji je uz odjeću, obuću i hranu skupio od Naroda i značajna novčana sredstva za Poplavljene, vodi svoju politiku. Ne da! Ne daju novce koji nisu njihovi! Ovo je za prst u čelo za ne reć nešto drugo. Oročili su novce na banci umjesto da ih isti tren proslijede potrebitima pa neka Oni sami oroče ako hoće. I na koncu nogomet. Stigli su nogometaši sa svjetskog prvenstva pokisli kao pivci. No ne smatram ih krivim za neuspjeh. Isključivi krivac je izbornik Kovač, amater koji nije znao voditi profesionalce. Sve puste hvale i hvalospjevi pukli su kao mjehur od sapunice a ja se pitam? Koji je to Hercegovac ikad nešto dobro napravio za Hrvatsku? Molim ako netko zna neka mi javi da se pospem pepelom. No nogometaši su dobili po 140 000 eura a ti Narode siši veslo i dalje. Vjerujem da je i Severina dobila, i Ona je bila u toj tegli meda. Mi da nemamo prošlosti bili bi sretni u sadašnjosti jer 'budućnost' nije hrvatska riječ.

utorak, 10.06.2014.

Vrijeme bukača Nije dovoljno pozvati se na onu Andrićevu: 'Dođu tako vremena kad pametan zašuti, budala progovori a fukara se obogati', ovo stanje luđe je od toga! I to je ono što ne razumijem a moram prihvatiti jer to je naše more, u tome se kupamo. To je odlika našeg doba a bome i ne samo našeg već i generacija ispred ali i iza. Gundulić u Osmanu reče: ''Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje.'' Crvotočina u svim vremenima čini se da je realnost, ali se pitam koliko dugo traje? Što se treba desiti da se 'kolo' okrene? Može li se očekivati za trajanja ljudskog vijeka da se trend preokrene pa da jedinka u svome žitku osjeti dobru i lošu stranu vremena? ''Ah, čijem si se zahvalila, tašta ljudska oholosti? Sve što više stereš krila, sve ćeš paka niže pasti"! Nastavlja Gundulić u stilu velikog proroka a mi bogufala to vidimo i bez teleskopa jer naše 'zvijezde' nisu daleko počevši od političara kao najbrojnijih. Galamom se smjenjuju vlade a uvijek naelektriziranu masu predvodi bukač. Bukom se dolazi do pozicija moći i održava na tronu makar hodajući po rubu. Bukom se razgovara na sudu, na intervjuima a posebno na televiziji čija je gledanost najveća. Buka je prisutna kod svih gdje miriše lova i nema silaska 's visine' bez buke i bruke. Bukači obvezno u svom vokabularu imaju pun spremnik raznoraznih psovki koje uvjerljivo i grleno puštaju iz svojih glasnica a slušatelji i gledatelji s odobravanjem klimaju glavama, slušaju i plješću. Publika im se divi! Uglavnom su to prikrivene prijetnje dežurnom neprijatelju bez kojih je nezamisliva komunikacija i osobni su znak prepoznavanja 'careva'. Pri svakom bukanju vodi se računa da makar svaka treća riječ u rečenici spomene spolovilo muško ili žensko u raznim varijacijama ovisno o temi. Ako kojim slučajem voditelj opomene sugovornika da pripazi kod izražavanja 'car' će na to povišenim tonom odgovoriti da se njegova misao ne može realno interpretirati bez spomenutih 'alatki'. No bukač će uvijek istaknuti svoju skromnost i kazati da to što je on organizirao prikupljanje pomoći za stanovnike potopljenih dijelova Slavonije ne moraju mediji znati. Voditelj s odobravanjem klima glavom. Ako je Gundulić još 1600-o i koje spjevao 'tko bi gori…' to znači da je za svog kratkog vijeka okusio i dobru i lošu stranu društvenog upravljanja. Blago Njemu! Laku noć ljudska skromnosti i besjedo! Dobila si nasljednika i možeš se mirno utopiti u svome jadu!

subota, 07.06.2014.

U ime koga? Za pokolj u Gruborima nema krivca ili krivaca! Sudac je potvrdio da je evidentno zločin počinjen i da je to učinjeno od strane specijalne policije Lučko. I tu je kraj. Ko je poginuo, poginuo je, ko mu je kriv. Kordić je pušten iz zatvora gdje je odslužio 2/3 kazne za 'Ahmiće'. Njega su dočekali najmiliji i radovali mu se. Bio je tu i biskup Košić i neki viđeniji političari, doduše bivši ali ipak. Euforija, veselje, radost, misa…kao da se spasitelj spustio među stado. Koju stotinu kilometara dalje ženi u crnini cijela obitelj je pobijena! Ona plače i plakat će do kraja. Njene suze neće otopiti led moćnika, njezin život i životi koji su zadnji put udahnuli zrak u Ahmićima nisu vrijedni ni bijednog životarenja a kamoli radovanja. Oni nisu bili ljudi, što li? 'Ubico, sotono'! Uzviknuo je čovjek. Odmah se čuo povik 'ubij ga' i jedva ga je policija spasila od linča revnih katolika. Zašto sam ovo izdvojio? Ne bih ja ali žuč koja navire ne da mi ostati indiferentnim, davi me, ugušit će me. Naime, koliko god da smo odmakli s civilizacijom, koliko god za sebe tvrdili da smo demokratični i da uvažavamo tuđe interese a naročito živote, u čovjeku još uvijek tinja i s vremena na vrijeme prokulja vučja ćud i zov divljine. Biti na čelu s koščinom u ruci, zapovijedati i odlučivati o tuđim životima koji su takoreći bezvrijedni u odnosu na moj-svoj uzvišeni život, sveti je cilj svakog kretena koga eto i Crkva zagovara. I onda mi se pred očima pojavi gnjevni starac, Franz Kunstler, i njegova pripovijest iz dokumentarca o prvom svjetskom ratu. ''Kako su samo varali. Ispred mene je stajao golem momak. Nesposoban za vojsku. Ja sam bio malen, mene su proglasili sposobnim! Bogati su odlazili bilježniku. Bilježnika je imalo svako selo i svaki grad. To je bio službenik kojega je imenovala država. On je sve kontrolirao. Njemu su… bogati bi odlazili bilježniku. Bilježnik bi zatim podmitio liječnike koji su novačili. I tako su ih proglašavali nesposobnima za vojsku. Sin bogatog seljaka, bio je jak kao ti, i ja, malen, ali čvrst. On nije bio sposoban a ja jesam. Na vojnoj misi blagoslivljali su oružje. Katolički svećenik naredio nam je: Uništite neprijatelja! Spasite carsko prijestolje! Mladi na jednoj, mladi na drugoj strani a on nas huška da se međusobno ubijamo. Odonda više ne idem u Crkvu. Mogu me svi poljubiti u guzicu. Zajedno s papom.''

srijeda, 04.06.2014.

Tajna služba i vladi je tajna Možeš glumiti domaćina kuće, možeš pozirati i gurati se u tiskovine ali ako te ne doživljavaju, ako ti ne povjeravaju ono elementarno što bi morao znati na takvoj poziciji onda ti je jasno da se 'hobotnica' raširila i natkrila ti vidik i djelovanje. Kao iz vica kad je Mujo viknuo komšinici da je kurva a Ona mu rafalno uzvratila gdje mu se sve Fata kucala zadnjih mjeseci, tako je i naš 'Domaćin' na lak način doznao koliko je u tajnoj službi zaposleno djelatnika od kad je on 'broj jedan'. Koliko su tajne službe tajne a koliko tajnovite, što one taje i tko s njima upravlja i dalje će ostati tajna za one što bi to trebali znati. Milanović je iznio podatak u javnosti da se u SOA-i nije zapošljavalo od kad je on na vlasti! I nije trebalo dugo čekati da se oglasi onaj za koga to nije tajna, onaj tko to zna slavodobitno je graknuo. “Ta izjava je najobičnija laž. U SOA-i je 2012. primljeno 26 ljudi, a prošle godine 15 ljudi", rekao je Jandroković novinarima u Saboru. Ovo sam napisao sitim slovima iz predostrožnosti, ipak se radi o tajnim službama. Ovo javno iznošenje podataka o zapošljavanju u tajnoj službi može upućivati na to da Milanović stvarno nije znao taj podatak što je istovremeno smiješno i žalosno! Ako je morao na takav način doći do podataka onda nam je država ne u banani nego u njenom ljudskom sličnjaku to jest nježniku za ne reć kurcu.